Palača glazbe “Lisinski” po mnogočemu je tipično zagrebačka gradnja: izrasla iz mješavine skepse, žučljivih sukoba mišljenja, činovničkih petljanja, ali i zanosa, ambicioznih planova i izuzetnih napora kreativnih ljudi. Do izgradnje dvorane u Zagrebu se muziciralo u jedva prikladnim prostorima. Osim u Operi, koncerti su se održavali u Hrvatskom glazbenom zavodu i u “Istri”, gdje je publika strpljivo podnosila ukipljenost kako bi svela na minimum glasno škripanje stolica. Uz to, muziciralo se u svakom koliko-toliko zgodnom prostoru: u pivnicama, u Građanskoj streljani, u staroj Jašioni, u “Kolu”, na igralištu Concordije, u paviljonima Zagrebačkog zbora, u radničkim domovima i tvorničkim halama. Izgradnja palače glazbe trebala je staviti stvar na svoje mjesto i pokazati da je Zagreb grad s jakom glazbenom tradicijom.